ON-LINE ZBORNIK nagrađenih tekstova Natječaja Mali Marulić

ZBORNIK MALI MARULIĆ, 2015.–2017. GODINE

Novim virtualnim početkom protiv izolacije

Deset godina od pokretanja, Natječaj za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu Mali Marulić okreće novu stranicu te radi veliki zaokret prema budućnosti. Iako je novom poglavlju kumovao, kako to već ide u današnje vrijeme, manjak novca i interesa onih koji ga dijele, organizatori su, našavši se pred zidom, mudro odlučili negativan aspekt pretočiti u nešto pozitivno. Umjesto ukoričavanja nagrađenih drama, što priziva novce kojih nema te dobrim dijelom svodi drame na nekoliko listova jedne knjige, odlučili su ih prenijeti u izuzetno živ i komunikativan virtualni svijet.

Umjesto trećeg toma Zbornika ove je godine pokrenut portal nagrađenih tekstova na Natječaju Mali Marulić na kojem se našlo ukupno devet tekstova nagrađenih 2015., 2016. i 2017. godine. Oni predstavljaju kamen temeljac za stvaranje online mjesta koje će okupljati najbolje lutkarske i drame za djecu.

Koliko god bila draga i autorima i čitateljima, klasična knjiga sve više posustaje pred virtualnošću koja, iako se ne može pohvaliti zavodljivošću mirisa papira, listanja stranica, težine knjige i u nju upisanog znanja, u svojim rukama drži ono što je autorima dramskih tekstova ipak važnije – vidljivost i laku dostupnost.

Dramski tekst, iako sam po sebi umjetničko djelo, tek je djelomice zadovoljan i zadovoljen u rukama čitatelja. Gradeći se i rastući s mišlju na živu izvedbu – radiodramsku, lutkarsku, glumačku ili plesnu, on svoju punoću doživljava tek u izgovorenim riječima, oživljenim tijelima glumaca i lutaka, idejama redatelja, vizijama scenografa i kostimografa, audiovizualnim omotačima autora glazbe i oblikovatelja svjetla... I upravo do njih treba stići tekst, a to će učiniti puno lakše u virtualnom obliku preko sveprisutnih mobitela, tableta, laptopa i računala. 

Osim lake dostupnosti, virtualni svijet nudi brojne druge mogućnosti koje će olakšati svima zainteresiranima pretragu i pronalazak traženog teksta, od ključnih riječi, tematskog određenja i kratkog sadržaja preko broja muških, ženskih i životinjskih likova, do ciljane publike. Sve to, i više, s vremenom će postati sastavni dio portala Mali Marulić te će ga pretočiti u žarišnu (dramsku) točku domaćeg lutkarskog i kazališta za djecu.

Svjetla izvedbena budućnost

Pomaknemo li se malo od konceptualnih prema statističkim promjenama unutar Natječaja, uviđamo lagani pad u broju prijavljenih tekstova – 2015. godine u konkurenciji se našlo 45 tekstova, 2016. godine 42 teksta da bi 2017. godine pristigla tek 34 teksta. Jednogodišnji pad svakako nije dovoljan za bilokakve zaključke i mi čvrsto vjerujemo da će se već 2018. godine brojka vratiti prema 50, no onima kojima treba nešto više od našeg optimizma prilažemo brojke ohrabrenja i poticanja: od devet nagrađenih tekstova dosad je praizvedeno šest – četiri na radiju te jednako toliko na kazališnim daskama (dva su izvedena i na radiju i u kazalištu). Taj veliki postotak izvedenih tekstova ima još veću važnost uzmemo li u obzir prilike u domaćem lutkarskom i kazalištu za djecu, uglavnom cijepljenim protiv novih imena, hrabrosti i rizika. A bez toga nema ni napretka.

Sve većoj važnosti Natječaja u prilog ide i činjenica da, za razliku od prijašnjih godina, kad je „teret“ scenskih praizvedbi nagrađenih tekstova na sebe gotovo u potpunosti preuzimao organizator, Gradsko kazalište lutaka Split, ovaj su put u postavljanju predstava uz domaćina sudjelovala još tri kazališta – Teatar Poco Loco, GK Zorin dom i Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku. Na sve ovo dodajmo kako tekstovi još nisu niti objavljeni te da će, čim ugledaju svjetla monitora i mobitela, gotovo sigurno porasti i brojka izvedenih tekstova i kazališta koja će ih izvesti.

A što ti lovci na dobar dramski tekst za djecu mogu pronaći u našem prvom online zborniku?

Usamljenost kao tematska okosnica

Promatramo li dramsko pismo za djecu, mlade i lutke u posljednje tri godine kroz prizmu nagrađenih tekstova na Malom Maruliću, uočavamo kako je glavni pokretač usamljenost koja se, kao rezultat ubrzane i virtualne današnjice, uglavnom lomi na djeci. Usamljenost pokreće dvije trećine nagrađenih tekstova, što ukazuje na autorsku svijest i razumijevanje ciljane publike i njihovih problema. U tekstovima se oblikuje od dojmljive i u domaćem dramskom pismu i kazalištu za djecu rijetko problematizirane patnje za izgubljenim roditeljem (Magnus) preko aktualne usamljenosti uzrokovane odumiranjem naših otoka (Som na cilom svitu) do još aktualnije usamljenosti kao ploda zanemarivanja od strane prezaposlenih roditelja (Kvantni klinci i dijelom U potrazi za slovom R).

Samoća tjera glavne junake na pokatkad nevjerojatne akcije – od „otmice“ i odvlačenja vlastitog otoka u potragu za djecom do pravih bondovskih zapleta (Na leđima slona). Odvažne malene junačine čine to na moru, u školskoj klupi, vlastitoj sobi kao prostoru intime, snu kao prostoru slobode (Dječak koji je sanjao more) te u paralelnim svjetovima (Kvantni klinci), dobrodošloj egzotici u našem dramskom pismu. Već kroz ovih nekoliko crta uviđa se raznolikost i bogatstvo ideja nagrađenih tekstova.

Drugi tematski okvir preuzima na sebe pedagošku ulogu kroz učenje pisanja (Pisma na kraju šume), suočavanje s nezahvalnim slovom R (U potrazi za slovom R) i spoznaju o važnosti prijateljstva i dobrote (Stonoga Goga), no razigranošću fino utišava i potiskuje didaktičnost u pozadinski sloj (iz kojeg poruka ionako mudrije i dublje progovara).

Pomalo izdvojeno stoji tekst Kradljivica ključeva koji nas uvodi u svijet fantasyja, još uvijek rijetko korištenog na kazališnim daskama, no koji će sigurno u bliskoj budućnosti pronaći svoje mjesto posebice u svijetu lutaka i animacije.

Svijest o čitatelju i slušatelju u prvom planu

Strukturno, većina tekstova oblikovana je u prvom redu za čitanje i slušanje, ne nudeći velik potencijal scenskoj igri, kao da autorice nisu u procesu stvaranja dramskih svjetova razmišljale o njihovim scenskim životima. Scenska igra i igra scenom posebice je važna u „lutkokazima“, budući da lutka ne trpi previše riječi, već živi od akcije te joj je puno draži tekst u kojemu didaskalije prevladavaju nad dijalozima.

Bilo bi zanimljivo u nekom od sljedećih nagrađenih tekstova vidjeti naglašeniju svijest o izvedbenosti i sceničnosti radnje, čime bi se i buduće oblikovatelje predstava „natjeralo“ na promišljanje scenske akcije i oblikovanje punoće izvedbenih izraza. Uostalom, zašto pustiti redatelju svu igru tekstom kad se i sami autori mogu igrati? Jer, kao što smo već zaključili, dramski tekst se ne želi zadovoljiti tek čitanjem i slušanjem, već scenskom igrom i igrom scenom.

Igra je, uostalom, ključ djeteta i dječjeg odrastanja. Kazalište za djecu kao djetetov vjerni partner, bez obzira na važnost i dobrodošlu (gotovo nužnu) težinu tema, mora upisati u sebe igru – lutke, tijela, pokreta, scene i kostima, svjetla i zvuka. I samog dramskog teksta.

 

Igor Tretinjak, urednik

 

Sadržaj: 

2015.

Olja Savičević Ivančević: SOM NA CILOME SVITU

Selma Parisi: DJEČAK KOJI JE SANJAO MORE

Jasmina Kallay:  KVANTNI KLINCI

 

2016. 

Hana Veček: MAGNUS

Marta Mekovec de Calvaho: KRADLJIVICA KLJUČEVA

Andrijana Grgičević: STONOGA GOGA

 

2017. 

Jasna Jasna Žmak: PISMA NA KRAJU ŠUME

Lada Martinac Kralj: NA LEĐIMA STOLA

Petra Cicvarić: U POTRAZI ZA SLOVOM R

 

Biografije autorica nagrađenih tekstova

 

RADIJSKE IZVEDBE NAGRAĐENIH TEKSTOVA

KAZALIŠNE IZVEDBE NAGRAĐENIH TEKSTOVA